Savršeno srce
Ovo nisam ja pisala.To je tekst iz biblije (ja mislim).Preljepi mi je.
Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada se pojavio starac i rekao:
- Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.
Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se.
- Mora da se šališ, rekao je.
- Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
- Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem. Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.
Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.
Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.
Nikada neznaš što se događa iza zatvorenih vrata
Nikad nemožeš znati što se dpgađa iza zatvorenih vrata dok se ta vrata ne otvore i ne saznaš istinu.
Šetala sam po susjedstvu i malo razmišljala.Pogledala sam u jedno dvorište i vidjela sretnu obitelj.Roditelji i njihova mala djevojčica igrali su se sa psom.Izgledali su sretno.Igralili su se na mekanoj zelenoj travi,pokraj ljepog crvenog ciječa,ispred velike žute kuče.Izgledali su koda im ništa ne fali kao sretna obitelj.A malo daljevidjela sam naizgleda nesretnu i siromašnu obitelj.Imali su neku malu kučicu,trava je sva bila nikakva,cviječe povenulo.Izgledali su tužno.No kad sam se vračala vidjela sam sirumašnu obitelj kako zajedno večera.Djevojčica je jela.A mam i tata su se grili i ljubili.Bili su sretni.A onda je tata otiša iznjeti smeče i ugledao je u susjednom smeču lutkicu koja je bia bačena uzeo ju je i odni svojoj kčerkici.Kad joj je dao lutku ona je zablistala od sreče.Cjelu se je večer igrala lutkicom.A njezi9ni roditelji su se grlili i svi su bili sretni.A onda sam došla do bogate obitelj i zaprepasitila se opet kad sam vidjela da oni nisu baš svršeni.Vidjela sam djevojčicu koja je plakala zbog toga što joj se roditleji sdvađaju.A roditelji su se svađali zbog tatinih kasnih odlazaka k ljubavnicama.I ženinonog nekontroliranog trošenj novaca.Trenuak kasnije do kuče je došla neke žena koju nisam poznavala izašloa je iz auta i tamo ostajala.Zatim je do nje došao tat aonme djevojčice poljubio je i otišao s njom.A žena je ostala plakati u kuhinji.
Oh taj mali anđeo.
Otišo je još jedan anđeo.Još je jedan anđeo dobio je krivala i odletio je.
Oh.Kolko sam je voljela.Svi su je voljeli.Bila je bila je više nego djete više nego djevojčica bila je anđeo.
Nakon što je umrla svi su se pitali zašto?Zašto ju je bog uzeo?Zašto se tako dobrim ljudima dogode takve stvari?Zašto?
Počnimo od početka.Rodila se u prolječe.Točno prvi dan prolječa.Bila je preljepa.Imala je malo plave kose,blijedo nježno lice,meke roze usne,mali prčasti nosić i najljepše od svega velike plave oči.Oh te njene oči svi bi se izgubili u njima.
Krenimo dalje.Normalno je živjela.Bila je pametna i ljepa curica.No tamo negdje oko njene 3 saznali su da ima tumor na mozku.Majka joj je plakala damnima.A otac je tješio majku i bio jak pre svima.A noču bi se zatvarao u wc-e i plakao.A onda onda je došao i taj an.Njen 6 rođendan.Prvi dan prolječa tračla je po vočnjaku u rozoj hlajinici s cvjetičima,bosa je trčala po zelenoj svježoj travi pokraj vočka koje su tek procvjetale.Sva je blistala.A onda usred vočnjaka usred onog savršenstva i sreče jednostavno je izdahnula.Pala je blijeda baš onako blijeda kao kad se rodila.S istim nježnim lice,rozim mekim usnama,plavom kosom,prekrasnim osmjehom na licu i dubokim plavim očima.Njezino beživotno tjelo ežalo je na njen rođendan usred vočnjaka usred svaršenstva.
Zašto?Zašto je bog moramo uzeti tog malog plavokokog anđela?
Dali postoji Bog?
Bila je to jedna svasvim normalna cura.Prolazila je s 5.Lijepo i projstojno se ponašala.Uvjek se smijala.Bila je okružena prijateljima.
Nitko ni najmanje nije slutio kak se ona osječa.
Uvjek je skrivala tugu.Nikad nikome nije govrila kako se osječa.Druge je slušala i tješila kad su bili tužni,povrjeđeni ili jednostavno željni prijateljske ljubavi.
Voljela je svoje roditelje.No oni su bili strogi.Nikad je skoro nisu puštali k prijateljima,van,u kino.Mnogo je puta u sobi plakala dok su se njeni prijatelji zabavljali.I uvjek se je pitala zašto?Razumjela bi ih da je loša učenica,da se ne ponaša pristojno ili da je u lošem društvu.No njezini rodtelji a pogotvo majka joj nisu vjerovali.
Nakon nekog vremena njezini prijatleji prestali su je zvati van.Nisu je više pozivali k sebi da zajedno gledaju film.A ona je znala zašto.Dosadilo im je postavaljti pitanja na koja znaju odg.A odgovor je uvjek bio nesmijem.
Dok je jednog dana tako plakala u sobi i pitala se zašto?bože zašto baš ja?Pomislila je na to dal bi uopče više trebala vjerovati bogu?Pa moli se,ide u crkvu svaku nedjelju.Oduvjek vjeruje u boga.I moli se.Zoliko se puta molila da nešto promjeni da joj mama omekša.No molitve joj nisu usklišene.I zato se zapitala dali bog zaista postoji?
Suza suzu stiže
Plakala je plakala dugo u noć.Plakala je zbog neobjašnjivih razloga.A onda zaspala zaspala u suzama u crnim mislima.Sanjala je sanjala da je sve savršeno da nema niti jednu brigu niti problem.Da je onako kako ona hoče da bude.U suzama se i probudila i opet je plakala jer je svatila da nije onako kako ona hoče da bude.Jer je svatila da je ovo java a ne san.I plakala je plakala cjelo jutro,podne,večer.Dok nije svatila da može nešto promjeniti da se može potruditi da sve bude bolje.Ili jednostavno pustit sve k vragu.No ona je jaka djevojka i zato je izavbrala prvu opciju.Još je malo plakala plakala u tami u tamonoj crnoj tihoj noći.U kojoj su se čili samo njezini jacaji jacaji koji su značili tugu tugu jedne djevojke koja je plakala jer je mislila da nemože biti bolje.Da ne može nešto prmjeniti.Suza je suzu stizala dok su crne misli lutale njenom glavom.No onda onda je rekla dosta obrisala je suze i odlučila poduzeti nešto.Odlučila je priomjeniti sitnice koje joj život znače na bolje.Mislite da će ova jaka pametna odlučna no prije svega dvjevoka velikog srca koja plače zbog gluposti jer je te gluposti previše znače uspjeti?.Možda vam se sad čini da plače zbog gluposti kao što su propušteno rolanje,prijateljice za koje ona misli da se ljute,tata koji viće na nju,mama koja ju ne tješi.Možda su to vama gluposti no njoj njoj te gluposti znače mnogo.Mislite da će nešto upjeti promjeniti??
Srce
Jeste li ikad legli na krevet dok je pored vas potpuna tišina.Stavili ruku na srce i slušali odkucaje.Ako niste probajte divan je osječaj slušati taj mali organ što kuca u nama.Teško je za povjerovati da nešto u nama kuca radi i da o tom malom organu ovisi naš život.Slušajte svoje srce aonda pomislite na negoga ko vam je drag i vidjet čete da če zakucati brže da če zatreperiti. :D
Aaaaaa ^^
Vrištim od srče.Ne volim ga više.Ispunila sam si svoje obečanje rekla sam da čuga prestati voljeti i jesam nije me briga više.Dakle dopisivamo se mi i on spomene neke cure neš kak su zgodne.A mene to ni malo ne dira prije bi se rasplakala na to a sad ništa.Zbog spoznaje da me više nije briga i da ga ne volim počela sam skakati po sobi i vrištati na posljetku sam se bacila na pod i smijela.Nisam normlna al nevolim ga više. :D
Ona je nešto posebno
Upoznale smo se sasvim slučajno.Počele smo komunicira preko msn-a.Postjale smo sve bolje i bolje.Nikad se nisamo vidjele uživo al to nas nije sprijčilo d adjelimo tajne i budemo najbolje.Srele smo se sasvim slučajno.Prošle smo jedna kraj druge pogledavši se osjetila sam nešto nšeto čudno u sebi.Dok smo prolazile jedna kraj druge dogodilo s nešto jako čudno.Olovka za oči koju sma držala u ruci i koja je maločas bila potpuno cjela pukla je.Tako sma se morala vratiti po novu u knjižaru.I koga tamo sretnem nju.Pogladavale smo se neizusteči si ni rijeć.Kad sam izašla polako sam krenula no nešto me vukolol vukalo natrag.Vratila sam se pred knjižaru i pričekala je.Kada je izašla upila sam je dal je ona I*** a ona mene dal sam ja ********* Nakon mog odg da samo smo se čvrsto zaglile.Od toga dana se nismo vidjele al smo se čule preko mobiltela interneta.I postale smo još bolje najbolje.Ček smo se skupa osvetile jednom dečku.I sasvim slučajno smo odabrale istu srednju školu.Ona je moj anđeo.I volim je do neba i natrag. <3
Inoče ne vjerujem u gluposti poput tarota lanaca sreče sudbinu no mislim d aje ovo bila neka vrsta magije prijateljstva ili sam luda?? :D
Volim te oduvjek i zauvjek
Poznavali su se još od malih nogu.Oduvjek jedno drugog vole al nežele si priznati to.Najbolji su si prijatleji oduvjek.Nisu se viđali često i njihova je ljubav počela bljejti.On se zaljubio u neke curu koja mu je bila bliže koju je više viđao.Jednog dana on ju je nazvao sav sretan i rekao prijatlejice zaljubio sma se.Imam curu.Ona je s knedl,om u crlu prozborila dvije tri rječi super moram iči.Nakon što se telefonska veze prekinula zagrmili su gromovi nebo se prelomilo i plakalo zadjedno s njom koja je sjedila na podu sovje sobe s suzama na licu koje su sve više i više tekle.U rukama je držala narukvicu prijateljstva koju je djelila s njim s njim koji sad ima drugu a ona ona ga voli svim srcem.Drugi dan nije ustajala nije otišla u školu samo je plakala.A onda kad joj je došao tata i objavio da se seliju i to tik do njega ona je ustala u čudu.Nije mogla vjerovati da če ih svaki dan gledati sretne i zaljubljene.Preselili su se.Nekon nekog vremene ona je svatila da je ona djevojka s njim samo zbog njegova izgleda.A on je toliko bi zaluđen njenom ljepotom a i svojim prijatlejima da to nije ni primjetio.Dok je jednog dana šetala šumom srela ga je začudila se kad je ugledala suze na njegovom licu.Upitala je ga je što se desilo?zašto plače? a on je u suzama izgovorio ostavila me je ostavila.Ona je zaboravila svoje osječaje i sjela pokraj njega upitala ga je zašto? On je rekao zato što ne želi bolesnog dečka ona je zanjemila od čuda on je nastavio več neko vrjeme znam da sam bolestan imam bolesno srce i najvjerojatnije ču umrijeti.Nekolko minuta šutjeli su šutijeli i gledali u prazninu.Nekon toga njemu je bilo sve lošije ona je bila uz njega iz dana u dan.Kad je otišao na operaciju ona je sjedila u bolnici i čekala čekala.Ozravio je oporavak je bio dug no ona je bila uz njega cjelo vrijeme. A onda kad je saznala njegova bišta da je dobro htjela mu se vratiti on se predomišljao i rekao je može zajdeno smo.Ona je sjljedeči dan u školi svima ispričila kako je ona bila uz njega.On je onda svatio pred svijma je ju je ostavi i rekao da ne laže da niuje ona bila uz njega sve je ispričao prijatlejima.A onda je otrčao do njene kuče nije je bilo onda mu je inula sataro mjesto u šumi trčao je i trčao dok nije došao bila je tamo sam i uplakana rekao joj je kako je budala i da nije svačao no sad svača sada zna da ju voli ona ga je bez rječi poljubila a onda rekla volim te cjeli život voim te oduvjek i zauvjek.Nako toga nisu se odvajli jedno od drugoga .Zaručili su se oženili imali dvoje djece do dana kad je on umro od bolesti srca koja se je vratila.Kad je saznala da je umro zagmili su gromovi nebo se prelomilo plakalo je nebo plakala je ona.Na posljetu i ona je umrla na grozan način oduzela je sam sebi život kako bi bila snjim.Njihove kčeri na njihovu grobnicu dale su napisati volim te oduvjek i zauvjek. <3
Sječanja
Najviše mrzim dane kad se prisjetim nekog iz prošlosti.Nekog događaja osobe il ijednostavno nečeg šo sam mislila da sam zaboravila.Njeviše mrzim te dane.Kad se pisjetim nečeg lošeg nečeg što sam več preboljela.Al ja u svemu tome nađem nešto dobrog.Rzmišljam o tome i onda se upitam što se promjenilo od tada?
Primjer:Danas sam se prisjetila Maria i Karle.Priča počinje ovako to je bilo prije godinu dvije dok sam još bila "klinka".Ja i Karla bile smo do tada na bok al kad je ona saznala da mi se sviđa Mario postale smo si najbolje jer se njoj sviđa njegov prijatelj Bruno.Bilo je tjedan dana do kraja školske godine i nas četvero smo se počeli družiti.Grili smo se.Ja sam sjedila na njmu i takve gluposti.Došao je i zadnji dan škole.Svi smo bili u parku u koji se ide na kraju svake školske godine.Karla i Bruno su se barili.A Mario umjesto da se samnom bario on je zbario curu s kojom sam ja bila na ratnoj nozi.I to pred svima.Moje prave prijateljice su mi se smijele iza leđa neka zaslužila sam to ipak okrenula sam se protiv njih i otišla s Karlom.Naravno ja i ona nismo bile prvi put najbolje.MI smo bile malo ona volimo se mrzimo se.I sad smo bile na volimo se no uskoro se to promjenilo.Pošto sam ja jako patila zbog Maria nisam uopče htjela čuti više s kim je.Al ipak sam morala slušati.Svaki put sam se pravila da ne čujem no kad sam čula da su Karla i Mario zabijali počela sam vrištati (u sebi).No Karla nije prošla nekažnjeno.Ja i Mario smo sad na bok.A ja i ona se mrzimo.I btw im smo tek 8 razz a ona već radi neprimjerene stvari (sex) i čak sam čula da je Bruni s kojim se je onaj dan barila poslje plačala da bi imali nešto.
E a sad kad se toga sjetim znam da sam se promjenila u mnogočemu. :D
|
